Tumorski Markeri

 

Kada i kako se određuju tumorski markeri?

Tumorski markeri se najčešće određuju iz krvi, urina ili uzorka tkiva korišćenjem različitih laboratorijskih metoda.

Tumorske markere je poželjno odrediti kad je osoba zdrava, jer svaka osoba ima svoju etalonsku (osnovnu ili početnu) vrijednost svakog tumorskog markera posebno.

Određivanje koncentracije tumorskih markera se može raditi:

  • u vrijeme postavljanja dijagnoze;
  • pre, u toku ili nakon završetka terapije;
  • i na kraju periodično da bi se ustanovilo eventualno ponovno jaljanje tumora.
  • Mogu li se tumorski markeri koristiti za određivanje agresivnosti terapije i prognoze za određene vrste tumora?

Ako se tumorski marker određuje da bi se ustanovila uspješnost terapije ili da bi se vidjelo da li je došlo do pogoršanja osnovne bolesti i ponovnog javljanja tumora, njegovu koncentraciju treba određivati periodično u određenim vremenskim razmacima (da bi se vidjelo da li dolazi do povišenja ili smanjenja koncentracije istog).

Ovakva SERIJSKA određivanja su daleko značajnija u odnosu na pojedinačno mjerenje nivoa tumorskih markera.

Da li se tumorski markeri mogu koristiti kao skrining testovi za određivanje malignih tumora (kancera)?

Skrining testovi su oni koji nam omogućavaju postavljanje dijagnoze prije pojave simptoma. Otkrivanje tumora u ranoj fazi je od velikog značaja, jer to ukazuje da se tumor još nije raširio i da nema metastaza, te da je liječenje lakše i uspješnije.

Da bi neki test bio validan u smislu skrininga on mora imati visoku specifičnost i senzitivnost. Većina  tumorskih markera nema niti dovoljnu specifičnost, ni neophodnu senzitivnost da bi se mogli koristiti za skrining malignih bolesti.

Da li se tumorski markeri mogu koristiti za dijagnozu malignih tumora?

Tumorski markeri se ne mogu koristiti za dijagnozu kancera. Zlatni standard za postavljanje dijagnoze maligniteta je BIOPSIJA (uzimanje dijela tkiva tumora, nakon čega se različitim patohistološkim tehnikama dokazuje prisustvo tumorskih ćelija koje se mogu vidjeti pod mikroskopom).

U slučaju da je maligni proces već toliko uznapredovao u trenutku otkrivanja određivanje tumorskih markera može poslužiti za otkrivanje primarnog tumora (tj. gdje je proces započeo).

Npr. ukoliko žena ima maligni tumor koji prožima cijelu karlicu i trbuh i uz to povećan CA 125, najvjerovatnije je da je tumor ovarijalnog porijekla (čak i u slučaju da hirurg ne može da razluči koje je izvorno mjesto kancera). Ovo je od presudnog značaja za donošenje odluke o protokolu i vrsti terapije.

Alfa- feto protein (AFP) je primer tumorskog markera koji može pomoći dijagnostici kancera jetre. Nivo ovog tumorskog markera može biti povećan u raznoraznim bolestima jetre, ali ako dostigne određeni visoki nivo, doktor može biti poprilično siguran da je u pitanju maligni proces.

Mogu li se tumorski markeri koristiti za određivanje agresivnosti terapije i prognoze za određene vrste tumora?

Neke vrste malignih tumora rastu i šire se brže od drugih. Čak i u okviru tumora istog tkivnog porijekla određene vrste imaju veću agresivnost, sklonost ka rastu i metastaziranju (širenje u okolna i udaljena tkiva), ali i manje osjetljivosti na određene terapijske procedure i protokole.

Ponekad nivo tumorskog markera može predvidjeti ponašanje i „izgled“ određenih vrsta tumora. Npr., kod testikularnih kancera, visoki nivoi tumorskih markera HCG i /ili AFP predviđaju agresivniji kancer i manju stopu izlječenja i preživljavanja.

Terapija pacijenata sa ovako visokim nivoima tumorskih markera mora se započeti agresivnije i sa većim dozama hemoterapijskih lijekova i zračenja.

Kako se tumorski markeri mogu koristiti za određivanje uspješnosti terapije?

Jedna od najvećih uloga određivanja koncentarcije tumorskih markera jeste upravo u praćenju uspješnosti primenjenih terapijskih pocedura (pogotovo kod uznapredovalih maligniteta).

Ako se tumorski marker odredi prije i poslije primene terapije, i pri tome je došlo do značajnog pada njegove koncentracije znači da je primjenjen protokol u liječenju bio jako uspješan.

Sve ostale procedure za procjenu uspješnosti terapije, kao što su rendgen, magnetna rezonanca, skener i sl. su mnogo skuplje i sa većim rizikom po čovjekovo zdravlje.

S druge strane, ako uz primjenjenu terapiju tumorski marker raste, to je znak neadekvatnosti terapije i da ona mora biti modifikovana.

Jedini izuzetak je slučaj ogromne osjetljivosti na određene hemoterapijske lijekove, kada taj lijek uništi u kratkom roku veliki broj malignih ćelija i uzrokuje oslobađanje ogromnih količina markera u krv, što će dovesti do KRATKOTRAJNOG porasta njegove koncentracije.

Mogu li se tumorski markeri koristiti za određivanje rekurentnih tumora (ponovno javljanje tumora)?

Da, tumorski markeri mogu poslužiti otkrivanju rekurentnih tumora nakon završetka terapije i kada još ne postoje znaci, simptomi istog. Čak i prije nego što se isti tumor može dokazati imaging tehnikama. Ovo se najčešće odnosi na slijedeće tumorske markere:

  • Prostata specifičan antigen (PSA) za rak prostate
  • Humani horionski gonadotropin (HCG) za gestacione tumore trofoblasta i neke tumore gestacionih ćelija
  • Alfa- feto protein (AFP) za rak jetre i tumore germinativnih ćelija
  • CA 125 za tumore jajnika
  • Karcino embrionalni antigen (CEA) za kancere debelog crijeva

U ovakvim slučajevima periodično, serijsko određivanje tumorskog markera  ima monogo veći značaj nego pojedinačno i nasumično rađenje istih analiza.

Pri tom, preporučuje se POREĐENJE REZULTATA  TESTOVA RAĐENIH U JEDNOJ ISTOJ LABORATORIJI. Takođe uvek voditi računa da su koncentracije izražene u istim jedinicama (ng/mL, U/mL i sl).

 

Tumorski marker jajnika (CA 125)

Tumorski marker jajnika (CA 125)

Tumorski marker jajnika i vrijednosti CA 125 testa korisne su za praćenje bolesti kod pacijenata sa kancerom epitelnih ćelija jajnika.

Kontinuirani porast vrednosti CA 125 povezan je sa malignitetom i lošim odgovorom na terapiju, dok sniženje ovih vrednosti ukazuje na povoljan odgovor na primenjenu terapiju.

Povećane vrednosti CA 125 utvrđene su kod oko 1-2% zdravih osoba, kod osoba sa oboljenjima koja nisu maligna kao što su:

  • ciroza,
  • hepatitis,
  • endometrioza,
  • prvi trimester trudnoće,
  • ciste na jajnicima,
  • inflamatorna bolest karlice.

Takođe je utvrđeno povećanje CA 125 tokom menstrualnog ciklusa.

Bolesti u kojima su vrijednosti CA 125 testa povećane, a nisu vezane za jajnik su karcinomi jetre, pankeasa, pluća, debelog crijeva, stomaka, bilijarnog trakta, materice, jajovoda, dojke, i karcinomi endometrijuma.

CA 125 test se ne preporučuje kao skrining test za detekciju kancera u populaciji, već za praćenje pacijenata sa karcinomom jajnika.

Tumorski marker prostate (PSA)

Tumorski marker prostate (PSA)

Tumorski marker prostate PSA (prostata specifični antigen) je primarni specifični marker prostate. Obavezno se radi u kombinaciji sa fPSA (slobodni prostata specifični antigen) i njihovim indeksom fPSA/PSA.

Ukoliko je ukupan PSA viši od gornje granice normale a indeks veći od 0.25 onda je najverovatnije to posljedica benignog uvećanja prostate. Ako je ukupan PSA viši od gornje granice normale, a indeks manji od 0.15 najvjerovatnije je u pitanju karcinom prostate.

Tumorski marker dojke (CA 15-3)

Tumorski marker dojke (CA 15-3)

Tumorski marker dojke ima svoj najveći značaj u kontroli toka bolesti pacijentkinja sa rakom dojke (zbog toga što povišene ili snižene vrednosti koreliraju sa progresijom, odnosno regresijom bolesti).

Visina vrijednosti u velikoj mjeri je u odnosu sa aktivnošću bolesti i može da se koristi za razgraničavanje od dobroćudnih oboljenja dojki u žena.

Dalje studije su ukazale da povećane vrijednosti CA 15-3 kod pacijenata koji nose rizik od recidiva kancera dojke nakon primarne terapije, mogu biti indikatori recidiva bolesti, čak i prije nego što se bolest može klinički detektovati.

Povećane vrijednosti CA 15-3 mogu se javiti kod osoba koje nemaju malignu bolest kao što su ciroza, hepatitis, autoimuna oboljenja i benigne bolesti jajnika i dojke.

Vrednosti CA 15-3 mogu da budu povećane i u nekim drugim malignim bolestima, npr. pluća, kolona, jetre (primarno), jajnika, grlića materice i endometrijuma.

CA 15-3 test se ne preporučuje kao skrining test za detekciju kancera, već samo kao parametar za praćenje pacijenata sa kancerom dojke.

Tumorski markeri gastrointestinalnog trakta (CEA, CA 19-9, CA 72-4)

Tumorski markeri gastrointestinalnog trakta (CEA, CA 19-9, CA 72-4)

Tumorski marker CEA spada u tip opštih tumorskih markera.Višestruko povišena vrijednost u krvi CEA ukazuje na prisustvo malignog oboljenja u organizmu, ali ne i lokalizaciju organa na kome se odvija maligna promjena.

Povećana vrijednost CEA može se naći u 70% slučajeva malignih oboljenja organa za varenje, raka pluća, dojke, jajnika, pankreasa, nekih drugih oboljenja kao što su:

  • ciroza jetre,
  • hepatitis,
  • ulcerozni kolitis,
  • polip rektuma,
  • plućne infekcije

CA 19-9 i CA 72-4 su primarni tumorski markeri organa za varenje (jednjak, želudac, debelo crijevo) karcinoma pankreasa i bilijarnih kanalića.

Ako se tumorski marker određuje da bi se ustanovila uspješnost terapije ili da bi se vidjelo da li je došlo do pogoršanja osnovne bolesti i ponovnog javljanja tumora, njegovu koncentraciju treba određivati periodično u određenim vremenskim razmacima (da bi se vidjelo da li dolazi do povišenja ili smanjenja koncentracije istog).

Ovakva SERIJSKA određivanja su svakako daleko značajnija u odnosu na pojedinačno mjerenje nivoa tumorskih markera.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.